Sveti Jure i zmaj |
|
|
|
Najučestaliji prikaz sv. Jurja jest njegova borba sa zmajem. Juraj na konju
kopljem probada rastvorene ralje zmaja, koji lezi na tlu i repom opliće konju
stražnje noge. Često se koplje od udarca prelama pa Juraj zamahom mača
dokrajčuje borbu. Proučavajući našu toponimiju, Petar Šimunović našao je da nema sveca kojemu je u nas podignuto više crkvica nego sv. Jurju (isključivši, naravno, crkve posvećene Gospi). U agrarnim je i stočarskim sredinama Juraj (grč. georgos znači "ratar", "seljak") postao "nezamjenjiv" zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila i stoke, pa je u toj funkciji (posebno kod Slavena) supstituirao starije, pretkršćanske kultove. Petar Šimunović u knjizi Hrvatska prezimena (Zagreb, 1995.) piše: Upravo ondje gdje su prisutni ostaci slavenskog dualističkog vjerovanja sačuvani su i u toponimima Perunsko, Perunić, Perun (bog gromovnik), Vidova gora, Sutvid (Svevid, Svetovid - bog sunca). A u Jurjevoj legendi inkarnirana je borba dobra i zla (u liku zmaja). Svetkuje se 23. travnja. Taj "Đurđevdan", "Jurjevo", "Zeleni Juraj" vuče korijen iz praslavenskog, poganskog vjerovanja. Tada po pučkom shvaćanju počinje proljeće, budi se priroda; proklijaju zelene trave (travanj), a sv. Juraj je i zaštitnik stoke sitnoga zuba. Istjeruju se tada ovce na pašu, obavlja prva muža, odvajaju janjci od ovaca, kolje se žtveno janje, naplaćuje daća ("jurjevšćina"), započinju tlake i čine mnogi drugi kultni obredi vezani uz pojam Jurjeva i Zelenog Jurja. Po tradiciji sv. Juraj je rimski časnik, mučen godine 303. u Kapadociji (Mala Azija) za Dioklecijanova progonstva kršćana. Najveću "slavu" doživljuje s križarskim ratovima, kada postaje prototip idealna viteza. Mnogi se gradovi (Barcelona, Genova...), pokrajine (Armenija, Ligurija...) i države (Engleska, Portugal) stavljaju pod njegovu zaštitu. Zastava stare Engleske (crveni križ na bijelom polju) zastava je sv. Jurja.
(citat Srećko LORGER - Slobodna Dalmacija)
|